Paolo ORENI


Paolo ORENI
Orguljaš

Paolo Oreni (Treviglio, Italija, 1979.) započeo je studij orgulja i orguljske kompozicije s 11 godina kod G. W. Zaramelle na Glazbenom institutu Gaetano Donizetti u Bergamu. Uz pomoć stipendija koje su mu dodijelili luksemburško Ministarstvo kulture, te Općina i Kooperativna banka Treviglio, od 2000. nastavlja svoje glazbene studije na Nacionalnom konzervatoriju u Luksemburgu. Ondje je 2002., u sklopu prestižnog centralnoeuropskog međunarodnog natjecanja, osvojio svoju prvu nagradu. Usavršavao se kod brojnih međunarodnih stručnjaka. Poseban utjecaj na njega su ostvarili J. P. Imbert i L. Baldecchi Arcuri, s kojom je produbio i proširio svoj orguljski i klavirski repertoar. Ključan trenutak usavršavanja bili su majstorski tečajevi kod J. Guilloua prilikom kojih je svirao na velikim orguljama koncertne dvorane Tonhalle u Zürichu i crkve sv. Eustahija u Parizu.

Pobjednik je brojnih međunarodnih natjecanja. U lipnju 2004. primio je mention d’honneur na međunarodnom natjecanju Ville de Paris na kojem je sudjelovalo 60 orguljaša iz cijeloga svijeta. Svirao je u duu s glazbenicima Filharmonijskog orkestra milanske Scale, u komornim sastavima te sa simfonijskim orkestrima (bergamski orkestar Gaetano Donizetti, milanski Simfonijski orkestar laVerdi, pariški Orkestar mladih, Orkestar Haydn Bolzano, Simfonijski orkestar Züricha, Simfonijski orkestar Bochuma, Simfonijski orkestar Wiesbadena...), a istovremeno intenzivno djeluje kao koncertni orguljaš. Redovito nastupa na najprestižnijim međunarodnim glazbenim festivalima u Italiji, Francuskoj, Luksemburgu, Belgiji, Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Danskoj, Švedskoj, Španjolskoj, Portugalu, Finskoj, Norveškoj, Albaniji, Izraelu, Poljskoj, Rumunjskoj, Malti, Republici Češkoj i na Kanarskim otocima.

Snimio je nosače zvuka za francusku diskografsku kuću Fugatto na orguljama Bossi iz Cremolina, potom za ORGANpromotion na orguljama Rieger iz Reutlingena te za općinu Salorno iz južnog Tirola na orguljama Pirchner. Nadalje, njegovi su brojni koncerti snimani i prenošeni na raznim europskim radio postajama, uključujući poznati Bayerischer Rundfunk iz Münchena. Od 2006. redovito drži majstorske tečajeve improvizacije i sviranja repertoara (od Bacha do suvremene glazbe) u nadbiskupiji u Münchenu, na priznatoj međunarodnoj Academie des Domes u Altenbergu i u drugim njemačkim gradovima. Usto, često djeluje kao član žirija na talijanskim i međunarodnim natjecanjima.

Kao stručnjak za orgulje, surađuje u izgradnji modernih orgulja s brojnim europskim orguljarima, od kojih se neke danas nalaze u crkvi sv. Anastazije u Villasanti (Monza), crkvi Santa Maria delle Grazie al Naviglio (Milano) i u crkvi Bratovštine sv. Katarine Aleksandrijske u Paternú (Sicilija).

Dizajnirao je i vlastite koncertne orgulje zvane Wanderer, trenutačno najveće postojeće prenosive orgulje.