Katarina LIVLJANIĆ
Pjevačica

Svjetski renomirana muzikologinja i pjevačica Katarina Livljanić (Zadar, 1966), međunarodna je stručnjakinja za izvedbu gregorijanskoga korala i liturgijske glazbe ranoga srednjovjekovlja. 

Nakon magisterija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u Parizu je doktorirala na problemima usmene i pisane tradicije srednjovjekovne glazbe, istovremeno se usavršavajući u pjevanju. Trenutačno djeluje kao redovna profesorica srednjovjekovne glazbe na renomiranom pariškom sveučilištu Sorbonne, a od 2019. godine djeluje i kao profesorica pjevanja srednjovjekovne i renesansne glazbe na uglednoj Scholi Cantorum Basiliensis. Njezin je vrijedni rad prepoznalo i američko sveučilište Harvard, na kojem u dva navrata djeluje kao gostujuća predavačica.

Godine 1996. osniva ansamblom Dialogos s kojim otada izvodi srednjovjekovni repertoar i vlastite originalne glazbeno-scenske projekte temeljene na srednjovjekovnim izvorima. Projekti Dialogosa hvaljeni su u brojnim svjetskim časopisima, poput  Le Monde, Le Figaro, Diapason i New York Times. Ansambl je nastupao u najvećem broju europskih zemalja (među ostalima u Cité de la musique u Parizu, BOZAR u Bruxellesu, Edinburgh International Festival, WDR sezoni u Kölnu, festivalima u Utrechtu i Antwerpenu, gdje je 2012. godine Katarina Livljanić bila i gostujuća umjetnička savjetnica), u SAD (Boston Early Music Festival, Lincoln Center te Metropolitan Museum u New Yorku), Kanadi, Australiji, Sjevernoj Africi i Latinskoj Americi, uključujući brojne radio i TV produkcije. CD snimke, te DVD Judita, francuska i međunarodna kritika nagradile su priznanjima poput Diapason d'or, Choc du monde de la musique, a prema glazbenome časopisu Diapason, program iz hrvatske glazbene baštine Tondalova vizija proglašen je najboljim nosačem zvuka srednjovjekovne glazbe 2004. godine. 

Osim bavljenja srednjovjekovnom glazbom, Katarina Livljanić aktivna je u interpretaciji suvremene glazbe: posljednjih je godina praizvela cikluse koje su za nju skladali Davorin Kempf te francuski skladatelj Thierry Pécou.

(fotograf: David Morganti)